Pitaju me zasto pjevam o tom moru, buri, jugu 
govore mi kako sanjam obecanu zemlju drugu 
govore mi da se trgnem dok je vrijeme, dok se moze 
k'o da mogu isprat kise onu davnu sol sa koze 

Vidim jata onih istih ptica, istu zvijezdu previsoku 
opet zivi stotinama lica, Dalmacija u mom oku 
znam da nije bila samo moja, mozda sam u snu duboku, 
ali zivi stotinama boja, Dalmacija u mom oku 

Govore mi cemu price, ljudi drugi zivot zive 
odvezane sve su barke i brodovi s tvoje rive, 
ali negdje zvona zvone i skidaju ljudi kape 
i dok djecji plac se cuje sastaju se nove klape

Vidim jata onih istih ptica, istu zvijezdu previsoku 
opet zivi stotinama lica, Dalmacija u mom oku 
znam da nije bila samo moja, mozda sam u snu duboku, 
ali zivi stotinama boja, Dalmacija u mom oku